Pravoslaviziranje i srbiziranje Crne Gore

Nekadašnja Duklja, potom Zeta pa Crna Gora, ilirska je zemlja poput naše Bosne i Hercegovine. I dok je u našoj državi preovladavalo posebno crkveno učenje – ni Zapadno, ni Istočno – u Crnoj Gori je u srednjem vijeku, nakon crkvenog raskola, dominantna bila Katolička crkva.

-U Crnoj Gori postoje vjerski objekti koji svjedoče o religijskim praksama koje su bile dominantne prije pojave pravoslavlja na ovim prostorima, a upravo je Crkva Svetog Đorđa, koja je smještena pod Goricom, jedna od njih – piše  cdm.me.

Podpredsjednik savjeta mitropolije CPC Stevo Vučinić kazao je za CdM da je do XII vijeka, na cijelom crnogorskom prostoru praktikovan isključivo “latinski ritus” kao i da je Dukljansko-barska arcibiskupija, utemeljena oko 350. godine, najstarija crnogorska nacionalna institucija.

“Katolička crkva bila je duhovna okosnica ranosrednjovjekovne Duklje, odnosno Zete. Materijalni ostaci ranosrednjovjekovnih latinskih  crkava dokumentuju tu činjenicu. To su temelji crkve Svetoga Ivana u Sutivanu kod Bijeloga Polja, preromaničkoga  manastira u Majstorovini kod Bijelog Polja, crkve Svetoga Đorđija ispod Gorice u Podgorici, temelji tri crkve u antičkoj Duklji, crkve manastira Beška, pa onda redom, temelji crkve u Doljanima pored biskupove livade, pa temelji crkve na Martiničkoj Gradini i Šipkovoj Glavici, pa temelji crkve na Đutezi u Dinošima, manastir Ratac kod Bara i temelji niza drugih crkva i manastira. Crkve manastira u Majstorovini i pod Goricom odavno su preslojene pravoslavnim crkvenim objektima”, rekao je Vučinić.

 

On ističe da tu nemanjićku tradiciju zatiranja naše ranosrednjevjekovne latinske materijalne dokumentacije, nastavlja Mitropolija crnogorsko primorska (Srpska pravoslavna crkva), odnosno kako ističe, cetinjska filijala Beogradske patrijaršije.

“Nedavno je nad temeljima latinske crkve u Sutivanu kod Bijeloga Polja, nadgradila pravoslavnu. Namjerna je da tu praksu demonstrira i nad ostalima temeljima latinskih dukljanskih crkava. Očito da Srpska crkva za cilj ima crnogorski identitet, na koji nasrće svim silama, ne birajući metode. Reklo bi se da su im vlasti i Zavod za zaštitu spomenika kulture, s ruke u tome poslu”, kazao je Vučinić.

Najstarije pravoslavne crkve nastale u XII i XIII vijeku     

Kada su u pitanju najstarije pravoslavne crkve na ovim prostorima, Vučinić ističe da se one javljaju tek krajem XII i početkom XIII vijeka.

“Crkva manastira Svetoga Petra u Bijelom Polju, zadužbina Nemanjinog brata Miroslava, sagrađena 1190. godine, najstarija je pravoslavna crkva u Crnoj Gori. Slijede, manastir Đurđevi Stupovi iz Berana, zadužbina Nemanjinog brata Prvoslava, sagrađen 1213, pa  manastir Morača, zadužbina Vukanovog sina Stefana, ozidan 1252. godine”, ističe Vučinić.

On navodi da je SPC koristeći se neredovnim političkim prilikama, u periodu od 1989. do 2006. godine nezakonito u vlasništvo upisala oko 12 kvadratnih kilometara crkvenog i manastirskog zemljišta, do tada u vlasništvu plemena, sela, bratstava ili države.

“Nezakonito je upisala i većinu od oko 600 crkava i većinu od 61. manastira. Pokušala je da tužbom protivu države pred sudom u Strazburu ovjeri vlasništvo nad još oko 24 kvadratna kilometra crkvenoga zemljišta, ali je spor izgubila. Međutim, pred tim sudom ustala je tužbom protivu Crne Gore kojom traži da joj se upiše još dvadesetak kvadratnih kilometera preostaloga crkvenoga zemljišta, od ukupno oko 50 kvadratnih kilometara, koliko su do devedesetih godina posjedovale naše crkve i manastiri”, rekao je Vučinić.

Ipak, pravni ishod “sukoba” na relaciji CPC – SPC – država nije ni na vidiku, piše cdm.

A kako je bilo u Bosni?

Kao što smo mogli pročitati, prve pravoslavne crkve u Crnoj Gori grade se s prijelaza iz 12. u 13. vijek.

U našoj zemlji se prvi pravoslavni objekti grade tek nakon pada Bosanskog kraljevstva, u periodu kada Osmanlije u Bosnu naseljevaju veliki broj vlaškog i srpskog stanovništva.

Historijski su to fakti koje bilježi i britanski historičar Noel Malcolm. On navodi da je prvi pravoslavni hram u Bosni (ne računajući neke pogranične dijelove na koje se širila Kraljevina Bosna), onaj u Krajini – manastir Rmanj kod Bihaća, izgrađen u šesnaestom vijeku.

Izvor: MiruhBosne/cdm

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*