VIDOŠKI – stari hercegovački grad

Stari grad Stolac smješten je na uzvišenju iznad današnjeg središta Stoca i predstavlja odbrambeni objekat koji po svojoj veličini spada u red najvećih bosanskohercegovačkih gradova. U XVII vijeku grad je imao 13 kula i bio je najbolje utvrđen grad u Hercegovini.

Stari grad se nalazi na lijevoj obali Bregave, iznad Stoca, odakle se pruža pogled na naselje, plodno Vidovo polje, rijeku Bregavu i okolna brda: Hrgud na sjeveru, Komanje brdo na istoku, Ošaniće na zapadu i uzvišenje Bašnik na jugu, na kraju Vidovog polja. Nacionalni spomenik sastoji se od donjeg grada, gornjeg grada,središnjeg platoa sa gradnjom iz razdoblja austrougarske uprave, pristupnog puta u ukupnoj dužini od 1200 m udaljenosti od donje kapije sve do gornje kapije, kao i dijela brda ispod bedema. Stari grad zauzima površinu od 20.503 m2. Zaštićen je lancem kamenih kula i bedema, koji su debeli oko 2 m, a izvedeni su od tesanih blokova kamena krečnjaka.

Vidoški se zvao grad u Vidovu polju iznad Stoca, gdje mu se i danas ruševine dobro raspoznaju. Ime je dobio po rijeci Vidoštici, danas zvanoj Bregavi. Vidoški se spominje prvi put 1444. kao grad u zemlji hercega Stjepana, Vidovo polje po prvi put 1417., Stolac 1436., a Vidoštica 1517. Još 1465. bio je ovaj kraj u vlasti hercega Stjepana, ali brzo poslije toga pao je pod Osmansku vlast. Sve do prvih decenija prošloga istoljeća službeno se zvao grad u Stocu Vidoška.

Pretpostavlja se da se život u kasnoantičkom periodu odvijao na području Vidoškog, a da je na mjestu današnjeg grada Stoca bio antički municipijum Diluntum sa nalazima od I do IV vijeka n.e. i utvrđenjem iz kasnoantičkog perioda.

Ruševine ovoga grada stoje na obronku jednog brda iznad lijeve obale Bregave. Bio je to u to doba najprostraniji grad u Hercegovini.

Stolac je najprije bio dio Osmanskog carstva, nakon osvajanja 13. juna 1465. godine, ali ne postoje sigurni podaci da je u njemu držana posada, sve do početka XVIII vijeka. Osmanlije su tada održavale tvrđavu nadograđajući je na kasnoantičkim konstrukcijama. U periodu njihove vladavine grad Vidoški je imao 13 kula i bio je najbolje utvrđen grad u Hercegovini.

O osmanskoj posadi u Vidoški nema nikakvih sigurnih podataka. Opis Bosanskog pašaluka govori i o Stocu. To mjesto u doslovnom prevodu glasi: “Stolac je obzidan grad ali gotovo nenaseljen, nad jednim brdom na podnožju kojega u ravnici ima dosta sela, koja, zajedno sa gradom, mogu dati 150 boraca. Imao je oko 600 kuća. Sredinom teče rijeka imenom Bigava sa 180 mlinskih kolesa.“ Kako ovaj popis ne spominje ni age ni dizdare u Stocu, to je grad bio bez posade.

glavni ulaz

Četrdeset godina kasnije (1664.) boravio je u Stocu Evlija Čelebija i, kako nam je već poznato, on svuda navodi i opisuje gradove, njihovo naoružanje, broj vojnika itd. U njegovom opisu Stoca nema pomena gradu ni posadi. To ne znači da Vidoški nije postojao bar u ruševnom stanju, ali posade nije imao. Evlija Čelebija spominje utvrđene kule uz pojedine kuće.

Za vrijeme Kretskog i Bečkog rata (1645-1660 i 1683-1699) na Stolac su napadale Mletačke čete (u januaru 1663., 1664., 30.07.1678. i 1794. ili 1795.) Kako su nakon Karlovačkog mira sagrađeni i prošireni gradovi u Mostaru, Ljubinju, Trebinju itd., biće da je toga vremena popravljen i proširen i stari grad Vidoški (u osmasnkim izvorima piše se uvijek Vidoška) i u njega stavljena posada s dizdarom na čelu, a u isto doba ustanovljena je i Vidoška kapetanija. U nama poznatim izvorima spominje se samo jedan dizdar i to neki Mustafa (1796.) te Ahmed-aga topčija (1811.).

Godine 1735. ovaj grad je opskrbljen sa 120 sanduka baruta.

U ovaj je grad dva puta udario grom i zbog eksplozije baruta oba puta je grad stradao. Prvi put se to desilo hidžretske 1171. (1757/58.); odmah je popravljen jedan dio grada, kako se to vidi iz natpisa na jednoj kuli gdje je urezana godina 1172. (1758/59.), a ostali su popravci obavljeni nešto prije maja 1768, jer se iz toga vremena očuvala jedna bujruldija, kojom je naloženo da se u opravljeni grad prenese iz Sarajeva 50 kantara baruta. Nakon ovog popravka zadobio je grad onaj oblik, kakav je imao kasnije. Grad je imao sedam kula spojenih do 2 metra debelim zidovima. Tako ga opisuje i jedan francuski oficir, koji je 1806 posjetio Stolac, samo ne spominje broj kula, nego kaže da ih je više. U ovome je gradu bila jedna džamija, više čatrnja, kula za municiju i više stambenih zgrada. Osim dizdara stanovao je u gradu i kapetan.

Drugi put je grad udario grom 1840., a tri godine kasnije popravio ga je onovremeni hercegovački vezir Ali-paša Rizvanbegović. Od 1808-1810. branio se iz ovog grada kapetan Mustafabeg Rizvanbegović, protiv koga se bijaše Stolac pobunio.

Godine 1832. uzaludno je opsjedala ovaj grad vojska Husein-kapetana Gradaščevića, koja je bila poslana protiv Ali-age Rizvanbegovića.

I nakon ukinuća dizdara i kapetana god. 1835. Osmanlije su u ovom gradu držale manju posadu sve do 1878., a isto tako i Austro-Ugarska do izgradnje moderne tvrđave 1888. Godine 1883. stari je grad austrijski vojni erar temeljito popravio.

I za vrijeme okupacije Stoca bili su se bojevi oko ovog grada u mjesecu augustu 1878.

Nažalost, kao i brojni drugi nacionalni spomenici Bosne i Hercegovine i ovaj je prepušten zubu vremena. Područje je danas izloženo ubrzanom propadanju usljed nedostatka održavanja i neprovođenja minimalnih mjera zaštite.

Izvor:historija.info

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*