Zaštićeni pejzaž Bijambara

Kad se iz doline rijeke Ljubine magistralnom cestom Sarajevo – Tuzla popne za kojih 150 metara nadmorske visine, putnik se nađe na početku prostrane Nišićke visoravni. Prema zapadu i sjeveru pružaju se valovite planinske livade, a prema jugu i istoku velike i guste šume. Na nekoliko mjesta pojavljuju se i stjenoviti krečnjački grebeni, koji cijelom pejzažu daju obilježja jedinstvene prirodne cjeline koji je prepoznat kao zaštićeno područje planine Zvijezda. Unutar tog prostora ili u neposrednoj njegovoj blizini nalazi se nekoliko vrlo vrijednih ambijentalnih i kulturno-istorijskih vrijednosti među kojima su najvažniji vrelo i kanjon rijeke Orlje, klanac Čude, nišan iz Bakića, crkva Olovske Gospe, i naravno kompleks Bijambara sa poznatim pećinama, koji je nedavno zakonom proglašen zaštićenim područjem pete kategorije, tj. “Zaštićeni pejzaž”.

Područje Bijambara, obuhvata 370 ha i smatra se jako vrijednim zbog svoje prirodne ljepote i bogatstva. Dobar pristup ovom području, zbog pogodnog položaja blizu magistralne ceste Sarajevo-Tuzla, čini ga još privlačnijim za turiste.

Na prosječnoj nadmorskoj visini od 950 m nalazi se gusta zimzelena šuma sa različitim vrstama borova, koja obiluje svježim zrakom. Tu su također i predivni pašnjaci kojima protiču dva potoka i pritom stvaraju mala jezerca koja poniru pod zemlju, u stjenovitu podlogu sačinjenu od karstificiranog krečnjaka. Obzirom da se nalazi u kraškoj regiji, ovo područje je bogato kraškim pojavama kao što su kraški ponori, vrtače, i što je najvažnije, 6 poznatih pećina. Zaštićeno područje je privlačno za sve one koji se bave speleologijom, šetanjem u prirodi, biciklizmom, planinarenjem, alpinizmon, itd.

Najveću atrakciju ovog područja zasigurno predstavlja pristup pećinama koje su lijepo grupirane. U tri horizonta nalazi se pet pećina koje imaju svoje ime i koje su poznatije, ali tu je također i jedna pećina bez imena koja je još nedovoljno istražena. Najveća pećina zove se Glavna bijambarska pećina ili Srednja bijambarska pećina ili jednostavno Bijambare.

Glavna pećina je dosta velika, i njena dužina iznosi 420 m (duž glavne staze, bez sporednih staza), sa 4 velika hodnika čiji prečnik doseže i do 60 m, a koji su visoki i preko 30 m.

Jedan od hodnika (zadnji), se zbog svoje impresivne veličine najčešće naziva “koncertna dvorana“. Pećina je bogata oblicima pećinskog nakita kao što su stalaktiti, stalagmiti, draperije, bigrene kade, stubovi i slično. Trenutno je nastanjena kolonijom šišmiša i cvrčaka, a moguće je naći i druge stanovnike.

Nakon kratkih istraživanja 1967. godine, u Gornjoj bijambarskoj pećini pronađen je alat za obrađivanje kamena, ostatak pećinskog čovjeka. Kosturi starih medvjeda, jelena i drugih životinja su također otkriveni u nekim od pećina.

Relativna blizina glavnih administrativnih, industrijskih i turističkih centara i planiranog Evropskog autoputa (korridor Vc), turistička tradicija i prirodna ljepota, čine ovu lokaciju posebno interesantnom za sve posjetioce, od djece školskog uzrasta do građana u potrazi za rekreacijom, od stranih turista pa do istraživača iz različitih oblasti nauke.

Ovakvo i ovoliko bogatstvo, svejedno da li se radi o prirodno-estetskim, kulturnim ili ekološkim vrijednostima koje na malom prostoru opstaju u harmoničnoj interakciji, zahtijeva znalačko upravljanje koje će osigurati očuvanje, održavanje i unapređenje pejzaža Bijambara u punom integritetu.

Tu se misli na nastavak održavanja skladne interakcije prirode i društvene zajednice, podržavajući način života i ekonomske aktivnosti koje su u skladu sa mjerama zaštite pejzaža i njegovih ukupnih ekoloških vrijednosti. Treba nastaviti održavati diverzitet pejzaža i staništa i sa njima povezanih vrsta i ekosistema. Bijambare trebaju biti otvorena laboratorija koja će poticati obrazovne i naučne aktivnosti kao i sve druge manifestacije koje će razvijati podršku javnosti prema zaštiti okoliša u ovoj i sličnim prirodnim sredinama. Na kraju osigurati podršku lokalne zajednice kroz njenu očiglednu dobrobit, bilo kroz različite privredne aktivnosti, bilo razvojem održivog turizma. Sve ove aktivnosti treba da prati odgovarajući sistem monitoringa posebno sa stanovišta antropogenog uticaja.

Upravljanje zaštićenim pejsažem Bijambara je prilika da se čovjek vrati prirodi jednako kao i da se priroda vrati u čovjeka. I jedno i drugo imaju šansu koja se ne smije propustiti.

Čovjek ima pravo da upravlja prirodom, ali, još više od toga, i da bude odgovoran za nju.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*