Kasim Derakovic (1935.-1990.): Poetika Bosne, Cvjetanje u nama

POETIKA BOSNE

Pjevalo lisce i drvece.
Potoci bistri pjevali.
zvijezda se sa Bosnom dozivala.
I sumorom i grgorom i zuborom.
To je ta poetika Bosne.
Zapisana u zvijezdama,
u kamenu, u rijekama,
bacena medj brda osamljena.
To je ta suza,
em ti zemlju koja bosne nema.
Kad pjeva
Rijec joj nebesa dotice,
Bosno moja od cvjetanja
Kad place kamen bi se rasplakao,
Bosno moja poharana,
Neorana,
A voljena.
Takvu pjesmu Bosna ima
U rukama da je nosis
Kao djevojku.

CVJETANJE U NAMA

Kroz moje prste Bosna protice
sa suncem, ribama i bregovima
Pa , kao djetinstvo, lijepa otice
Sa snom zavicaja u ocima.

I cijeli zivot lici pomalo
Na bijele i tamne dlanove vode
Uvijek je u nama ponesto cvalo
Da poslije ode, u beskraj ode.

A mi smo ostajali zamisljeni
Na obali pod vrbama
I kad se zavicaj zajeseni
Tad lisce suza pada u nama.

Tuzni smo bili kad jesen mre
Zbog odlazaka i nestajanja,
Da bi oprostili zatim sve
za jedan mali osmijeh granja.

A taj je osmijeh dolazio
S proljecem ispod neba plava,
I ja, koji sam ga tiho snio,
Postao sam oblak, lisce i trava.

I tako uvijek nekuda ode
Ponesto ljepse od zora i zlata,
Niz vjetar, suton,niz tamne vode:
niz obale nepovrata.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*