Primjer suživota: Pravoslavnu crkvu u Cazinu obnavlja i čuva muslimanska porodica

Ne samo što je podorica Karanović prvi komšija uz dvorište hrama, nego je ona jedan od inicijatora i pomagač u njegovoj obnovi i održavanju

Piše: Almir Terzić

Ključevi Hrama svetih apostola Petra i Pavla u Osredku nadomak Cazina povjereni su na čuvanje Mesudu i Fatimi Karanović.

Ne samo što je podorica Karanović prvi komšija uz dvorište hrama, nego je ona jedan od inicijatora i pomagač u njegovoj obnovi i održavanju, u šta se za vrijeme nedavne posjete uvjerila i ekipa Anadolu Agency (AA).

Činjenica da jedna bošnjačka, muslimanska porodica pomaže u rekonstrukciji pravoslavnog hrama najbolje svjedoči o ljepoti suživota na prostoru Krajine, ali i Bosne i Hercegovine.

– Nova obnova počela prije šest godina –  

“Hram svetih apostola Petra i Pavla u Osredku je sagrađen početkom 20. ili krajem 19. vijeka i tu je on postojao sve do Drugog svjetskog rata, kada je oštećen. Poslije toga Hram svetih apostola Petra i Pavla je među prvim hramovima u Krajini koji je obnovljen 1967. godine, osveštan i predan pravoslavnom narodu, srpskom, koji je živio tu u krajevima Osredka, Vrela i drugih sela, koji su pripadali Vreoskoj parohiji. Hram je poslije toga služio kao filijalni sve do 90-ih godina prošlog vijeka kada su naši vjernici izbjegli, a hram je u posljednjem ratu, ne mnogo, ali je oštećen. Nakon toga, mi, ovdje, u ovome selu Osredak, nemamo svojih vjernika, izuzev jedne bake koja je tu povremeno prisutna i koja ponekad prima goste i svoju porodicu”, kaže u razgovoru za AA protojerej-stavrofor Karađorđe Derajić, paroh buševićko-blatnjanski.

On ističe da se sa obnovom Hrama počelo 2012. godine. Okupili su se vjernici i stanovnici Osredka u svom mjestu, služena je prva sveta liturgija i prelomljen slavski kolač. Sakupljeni su prvi prilozi za obnovu hrama i “priča” je krenula.

“U organizaciji te prve slave, Petrovdana, u Osredku su učestvovali naši ljudi uglavnom porijeklom iz Osredka. A, mnogi ovdje rođeni, koji su kako zbog egzistencije kako zbog drugih pitanja koja su rješavali u svom životu, odselili su odavde u Hrvatsku, dio naše dijaspore živi u Vukovaru, u Srbiji, ali i u dalekim zemljama, poput Australije, Kanade, Amerike i zapadnoevropskih zemalja. Nakon toga smo počeli sa obnovom hrama”, rekao je paroh Karađorđe.

– Samarjanin u Krajini –

U toj proslavi i dobroj namjeri, naveo je paroh, koju su zamislili, učestvovale su od prvog dana, čak bili inicijatori, njihove prve komšije, članovi porodice Mesuda Karanovića.

“On je zajedno sa svojom suprugom i sinovima učestvovao u dogovoru oko obnove hrama, a poslije je bio i glavni i jedini izvođač na obnovi hrama u Osredku”, navodi paroh Karađorđe i zaključuje kako je ovo primjer dobrog suživota na prostorima Cazina i Krajine.

“Može se reći da mi imamo dobra iskustva sa porodicom Karanović. Mi ih smatramo domaćim, ne samo komšijama, nego oni su sa nama prisutni u svemu što mi radimo oko hrama. Oni su tu prve komšije i od početka su pritekli u pomoć oko obnove hrama i tu su prisutni svakodnevno. Tako da smo mi zahvalni njima na tome i mi kao Srpska pravoslavna crkva i naši vjernici koji ne žive ovdje, ali su prisutni također u Osredku. Oni su prisutni prvenstveno svojim molitvama, jer jedinstvo crkve se i ogleda u tome što smo mi jedno u Gospodu Isusu Hristu, Gospodu našem”, ističe paroh Karađorđe.

Navodi da kada ima jedinstva koje se ogleda u liturgijskom jedinstvu, onda “mi imamo srca i širine za sve ljude koji žive sa nama i sa kojim mi živimo”.

“To ustvari i jeste vjera naša. Da imamo osjećaja za bližnje i daljnje naše, ali da priča koju je Gospod Isus Hristos ispričao, ostavio i zavještao nama kroz sveto Jevanđelje, o milostivom Samarjaninu. Upravo milostivi Samarjanin se pojavljuje i ovdje u Krajini. To nas raduje i to nam daje nadu da budućnost i Krajine i budućnost čovjeka nije upitna. Sve dok ljudi imaju razumijevanja i ljubavi jedni za druge. Mi smo, eto, srećni što se upravo to ogleda i ovdje u Osredku. Možda ne toliko koliko bismo mi željeli, kako naše komšije. Ali, onoliko koliko je to moguće mi činimo da postoji dobra volja”, cijeni paroh Karađorđe.

– Obnova hrama potakla prisustvo vjenika – 

Obnova Hrama svetih Petra i Pavla u Osredku potakla je, kako saznajemo tokom razgovora, veće prisustvo pravoslavnih vjernika na tom području.

“Međutim, da li će ona potaknuti njihov ostanak i povratak ovdje to sada nije naše pitanje i nije u našim moćima, našim rukama. Mi ono što želimo jeste da svaki naš vjernik koji dođe ovdje, pokazuje veliku hrabrost, prije svega, da izdvoji vrijeme, da uzme godišnji odmor da bi došao iz Australije u Beograd kod rodbine. Pa, da bi iz Beograda došao u Osredak na Petrovdan, na svetu liturgiju, da bi obišao svoje komšije i prijatelje sa kojima je u Cazinu i Osredku pohađao školu ili sa kojima se družio. Njegovo prisustvo znači da je moguće ovdje živjeti i da je moguće ovdje boraviti”, smatra paroh.

Da li će neko ostaviti svoju egzistenciju, koja je sigurno dobro riješena u inostranstvu, u zemljama gdje žive ti ljudi, i doći u Osredak i Krajinu da živi, to je ono za šta se, kaže paroh, mole. To je, veli on, “u Božijoj moći, da Bog to blagoslovi, i da to bude tako ili da bude drugačije”.

Odnosi pravoslavnih žitelja i pripadnika islamske vjeroispovijesti su, priča nam paroh Karađorđe, na području njegove parohije dosta dobri s obzirom na to da su na tom području ljudi islamske vjeroispovijesti većina.

“Mi smo tu ostali u tragovima. Prisutni smo tu kroz, prije svega, groblja kojih ima mnogo u ovim krajevima. Konkretno, samo u Cazinu, sadašnjoj općini, imamo nekoliko pravoslavnih crkava, hramova koji su ostali da svjedoče naše postojanje u ovim krajevima. To je sigurno hram u Osredku, hram u Vrelu, Bugaru, Rujnici, Gati, a na granici općina Cazin i Bosanska Krupa postoji istorijska crkva, istorijski Manastir svete velikomučenice Marine, koji su podigli neki iz svetorodne loze Nemanjića, znači iz 12. ili 13. vijeka. Na području cazinske opštine postoje mnoga groblja koja svjedoče o postojanju, istorijskom, našeg naroda, naše crkve u ovim krajevima”, navodi paroh Karađorđe.

– Namjenska sredstva za vjerske zajednice –

Na području Velike Kladuše postoje dvije obnovljene crkve, Crkva svetog Georgija u Velikoj Kladuši i Crkva preobraženja gospodnjeg u Bosanskoj Bojni.

“Tu,također, imamo jedan mali broj naših vjernika koji tu žive, koji su se vratili. Ali, postoje drugi hramovi koji nisu obnovljeni, koji su porušeni, kao što su u Šiljkovači, Johovici, Stabancu, Sporištu. Imamo i 23 groblja na području opštine Velika Kladuša. Na području drugih opština, Bosanske Krupa i Bužima, postoje ostaci od crkava, ostaci groblja koja je također potrebno urediti. Želimo našim vjernicima da poručimo da ih obilaze onoliko koliko mogu, da ih održavamo. Ali, isto i nadležnim vlastima koje su ovdje, koje se zaista trude da nam pomognu u našim zahtjevima i u našim projektima u zaštiti, prije svega, imovine naše crkve i istorijskog naslijeđa našeg naroda koji je ovdje vijekovima živio”, navodi paroh Karađorđe.

Kada je u pitanju odnos Srpske pravoslavne crkve sa lokalnim vlastima, naglašava da se oni trude, te da imaju kao Crkva dobre odnose sa lokalnim vlastima.

“Možda bi to moglo i bolje i drugačije. Možda bi moglo i sve bolje i drugačije. Ali, mislim da je potrebno da svi zajedno više se upoznajemo i više sarađujemo, da osjećamo potrebe jedni drugih, da naše potrebe budu realne, da naše potrebe budu u skladu sa vremenom i situacijom u kojima živimo. Jer, ja vjerujem, možda bi opština i lokalna zajednica konkretno mogle imati nekakve budžete, pogotovo, a vjerovatno će to u budućnosti i biti neophodno, za vjerske zajednice poput naše, koja sigurno teško opstaje u ovim krajevima. Time bismo mi mogli da se više uključimo u održavanje i u čuvanje od istorijske propasti tog našeg istorijskog naslijeđa već pobrojanog kojeg imamo u ovim krajevima”, poručio je u razgovoru za Anadolu Agency protojerej-stavrofor Karađorđe Derajić, paroh buševićko-blatnjanski.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*